Ono što Šveđani imaju, a mi ne

Iako sam u Švedskoj bila prije par mjeseci, neprestano se zateknem u razmišljanju o različitostima iako je nemoguće i nefer uspoređivati dvije tako različite zemlje. Ipak, ponekad se ne mogu prestati čuditi kad vidim stabla na kojima je po nekoliko nalijepljenih plakata (srce mi plače) – u Švedskoj takvo što nisam vidjela. Isto je i s čistoćom ulica i fasadama. Ili kad vidim kako se naši dečki i muškarci oblače – u usporedbi sa Šveđanima, uglavnom su nemaštoviti. Uz to, ovo su neke od zanimljivosti koje sam primijetila:

Ne lijepe plakate ili oglase po drveću i rasvjetnim stupovima

To sam primijetila nakon što me je prijatelj zamolio da mu s ‘neke bandere ili drveta’ donesem plakat Brucea Sprinsteena (njegov je veliki fan). Potraga za tim je bila neuspješna. Sve što smo uspjeli naći bile su ostakljene oglasne ploče i informacije o koncertu na signalnim pločama na cestama (one ploče na kojima kod nas piše temperatura zraka i sl. – znate što mislim).

Svi govore engleski

Iako sam i ranije znala kako Skandinavci izvrsno pričaju engleski, veoma me začudilo (ali ugodno) kad su apsolutno svi koga smo pitali, razumjeli što pitamo i odgovorili nam vrlo tečno. Ima i jedna pričica koja će mi uvijek ostati u sjećanju. Naime, prijateljica i ja smo čekale otprilike tri sata da Bruce Springsteen izađe iz hotela i slučajno smo malo pogurale stariju gospođu. Krenulo je ispričavanje, a gospođa je započela razgovor s nama. Kud je bila jako simpatična, pričala je s nama na perfektnom engleskom. Isto nam se dogodilo u razgovoru s bilo kim drugim. A s gospođom smo se morale čak i uslikati. 🙂

Prijateljica s gospođom

Planska gradnja

Ondje nećete kupiti cigle i cement, pitati prijatelje da vam pomognu i početi graditi kuću. Kupit ćete već izgrađenu u nekoj od četvrti, a svaka će kuća u ulici biti ista – i iznutra i izvana. Također, kuće su jako skupe i kupuju ih oni koji imaju dobra primanja, dok siromašniji žive u stambenim zgradama.

Kuće u nizu su jednake

Odlična mreža javnog prijevoza

Nakon HŽ-ovog vlaka od Zagreba do Budimpešte, njihovi vlakovi su mi bili WOW! Klima koja radi (od koje mi je doduše bilo hladno, ali oni su navikli ljeti staviti klimu na otprilike 19°C i to im je ugodna temperatura), udobna prostrana sjedala, veliki stolovi na rasklapanje između sjedala, digitalni sat, vrata koja se otvaraju pokretom, vagoni na kat, wirelees (na plaćanje, ali je uključen u cijenu karte za 1. klasu) i utičnica kod svakog sjedala, kao i odlično uređeni toaleti i restoran. HŽ-om često putujem kući i nema ništa osim klime koja vrlo često ne radi, a međunarodni vlak Zagreb – Budimpešta ne želim ni komentirati – izaziva gorak okus u ustima. HŽ dobiva ocjenu 1, SJ 5+.

Muškarci jako prate modu

S obzirom da pratim modne blogove, među njima i skandinavske streetstyle, ovo sam očekivala i oduševilo me. Kod nas je prava rijetkost da dečki iskaču iz standardnih okvira majica – hlače – tenisice. U svakom slučaju, plus za Šveđane, čak i za onog s rozim bermudama i šarenim remenom (taj mi se jedini nije svidio).

Zanimljiva moda

Happy pride posvuda

Jeste li znali da je Švedska prva zemlja u svijetu koja je odbacila shvaćanje homoseksualnosti kao bolesti i jedna je od naj gay-friendly država u Europi? U praksi je zbilja tako. Gay parovi mogu slobodno hodati ulicom držeći se za ruke, sjediti na klupi zagrljeni, poljubiti se, a da to nitko ne smatra čudnim ili bolesnim, a o kamenovanju nema ni govora. Kad sam posjetila Švedsku, bio je mjesec Happy pridea – boje duge su bile posvuda. Sudeći prema današnjem stanju, Hrvatska to neće imati ni za sto godina.

Happy Pride u izlogu H&M-a

H&M izlog u pride bojama

I nešto slatko za kraj: Ljubav prema slatkišima

Slatkiši ili ‘goodies’, kako ih nazivaju, veoma su popularni. Može ih se naći na svakom koraku, jeftini su (10 kruna je 100 grama, što je između 8 i 9 kuna) i fini, a kad uđete u neku od velikih prodavaonica, oči vam ispadnu. Toliko slatkiša na jednom mjestu u životu nisam vidjela! 🙂

‘Goodies’

2 misli o “Ono što Šveđani imaju, a mi ne

  1. Moja fascinacija Švedskom počela je nedavno kad sam počeo čitati trilogiju Millenium Stiega Larssona. Radnja sva tri djela trilogije odvija se u Stockholmu i na još nekoliko lokacija u Švedskoj. Skandinavske zemlje, a s njima i Švedska oduvijek su bile primjer za ono idealno, pa je tako i kad su mediji recimo u pitanju. Švedska STV primjer je idealnog javnog servisa koji vodi najviše računa o djeci. Na svojem web-siteu imaju poseban dio za djecu sa sadržajima namijenjenim upravo njima. Isto tako njihovo Vijeće za medije se sastaja svako malo i kažnjava i najmanji prijestup koji se dogodi u medijima, a svi mediji obavezni su objaviti javnu ispriku ukoliko su pogriješili i Vijeće im propiše kaznu. Bilo bi odlično kada bi naše Vijeće za elektroničke medije tako radilo.

    Tvoj post me još dodatno motivirao da posjetim ovu prekrasnu zemlju. A od ovih slatkiša mi upravo sline cure, njam! 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s