21. prosinca navečer, a od petstote po redu apokalipse – ništa. Čini se da su se mnogi prevarili kad su odlučili povjerovati tumačenjima kalendara drevnih Maja, a ljudsku je glupost odlično iskoristio Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan.
Održan 3. Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan
Treće izdanje festivala održalo se jučer u simboličnih 21 sat i 12 minuta u prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u staroj Džamiji. To je najstariji nacionalni festival tržišnih komunikacija koji nagrađuje profesionalce iz komercijalnog i kreativnog sektora te studente, a od 2010. godine održava ga neprofitna udruga Kulturna ofenziva.
Tko su dobitnici?
Festival djeluje neovisno od interesnih skupila, oglašivača i agencija, a između čak 550 prijavljenih radova Veliki je žiri odabrao pobjednike u 13 kategorija: dizajner godine, copywriter, fotograf, snimatelj, glumac, redatelj, web kreativac, kompozitor, ilustrator, animator, suradnik, mlada nada i kreativac godine.
Upravo su potonje dvije kategorije najvažnije. Mladom se nadom proglašava najbolji studentski rad, a ove su godine pobjednici Nikša Eršek, Pavao Kuharić, Filip Pomykalo za rad Ne Budi Tikva, vodič o najisplativijoj i najefikasnijoj kupovini na zagrebačkoj tržnici Dolac, dobili nagradu tvrke B1 plakati kao mali poticaj za svoj daljnji rad. Kreativci godine su Hrvoje Škurla i Daniel Vuković, tvorci poznatih Bonbonovih reklama Debil, Moron i Kreten, koji su ujedno proglašeni i copywrighterima godine za reklamu Moron.
Zanimljiva je i činjenica da su većinu nagrada dobili samostalni kreativci, kao i oni iz malih marketinških agencija. Osim njih, među dobitnicima su i glumica Judita Franković i redatelj Dalibor Matanić, a nagrade su uručivala brojna poznata lica poput Krešimira Dolenčića, Krešimira Macana i ravnateljice HDLU Gaella Gottwald.
Krešimir Dolenčić uručuje nagradu redatelju Daliboru Mataniću
Organizatori kreativci
Izvrsnim kreativcima pokazali su se i organizatori Sudnjeg dana. Osim pažljivog odabira datuma održavanja Festivala, za vizualni su identitet zadužili dizajn studio Šesnić&Turković koji su za tu priliku osmislili limitiranu verziju sardina u konzervi. Šarene su se konzerve ‘koje ne smijete otvarati prije Sudnjeg dana’ prodavale za 10 kuna.
Možda najkretivnije što su organizatori smislili jest šaljivi i ironični prikaz poteškoća s kojima se struka susreće – slabo se vrednuje intelektualni i kreativni rad.
Ante je profesor književnosti i turkologije koji povremeno radi kao copywrigter jer ne može pronaći posao u struci koji će mu pružiti dostojan život. Odlučuje na prekvalifikaciju pa postaje kebab majstor i otvara d’Antes kebab. Kaže da ga je okus kebaba podsjetio na pakao iz Danteove Božanstvene komedije.
Ta je priča puštena u javnost nekoliko dana prije održavanja Festivala, a Antu je utjelovio glumac Janko Popović Volarić. Janko je Antu tumačio i na dodjeli – zajedno je s kebab majstorom iz Istanbula pripremao najbolje kebabe u gradu. Nitko za vrijeme smak svijeta nije smio ostati gladan. 🙂
Glumica godine Judita Franković i kebab majstor Ante – Janko Popović Volarić
Pričam ti priču 
Zanimljivo i reportažno formiran tekst. Primjetila sam da u svojim tekstovima imaš uvijek neki simpatični lead, što većina ovogodišnjih blogova nema. Fotke su ti kvalitetne i oštre, bar po mom amaterskom mišljenju. Sviđa mi se tvoj koncizni stil, ne pretjeruješ u dužini tekstova a to je katkad teško postići. Ako se ne varam Sudnji dan i dodjela nagrada je ujedno bila i zatvaranje Artomata, zar ne? Svakako mi je drago vidjeti da se ustraje u performativnosti i potpori širokim oblicima umjetnosti, iako mi se čini da su dobitnici nagrada već neka od renimoranih imena (poput Matanića i Judite Franković), no opet, s druge strane postoje i ostale manifestacije, poput Dana D koji se održava u Kvartu, odnosno Staroj klaonici u Heinzlovoj koji je baziran na sličnom konceptu. Vjerojatno si čula za to, riječ je o regionalnoj izložbi za mlade dizajnere i kreativce (bilo komunikacija bilo produkata) do 35 godina koji imaju priliku izložiti svoj projekt u prostorima Klaonice kroz koju u tri dana prođe i do nekoliko tisuća ljudi. Formiran je cijeli koncept oko tog događaja, pa su uz izložbu u programu i popratne radionice za djecu i odrasle, neki improvizirani shopovi (nešto poput ovih simpa sardinica 😀 ) i naravno nezaobilazni tulum koji je provjereno odličan. Ovogodišnji natječaj još nije raspisan no bit će uskoro pa ukoliko netko ima projekt koji želi učiniti vidljivim ili želi volontirati nek se prijavi 🙂 Eto linka za šire informacije: http://www.dan-d.info/hr/dan-d-informacije-o-sudjelovanju.html
Moram priznati da me najavljivani smak svijeta nije nimalo zaintrigirao. Svakih nekoliko godina proživljavamo isti (sada već strašno nezanimljiv) obrazac. Pronađe se neko “svjedočanstvo” staro nekoliko tisuća godina prema kojemu dolazi apokalipsa – pojedine grupe kojima se daje prevelik medijski prostor danima pričaju o kataklizmi – pojavljuju se znanstvenici koji ih opovrgavaju. U međuvremenu, snimi se nekoliko filmova, a pojedini dosjetljivi ljudi zarade puste milijune. Majanski kalendar neprecizan je utoliko što u njemu nisu uračunate prijestupne godine, tako da se nisam zamarala s kompleksnim matematičkim proračunima. Zgodan članak našla sam na http://skeptoid.com/episodes/4093. Obrati pažnju na slučaj 1992. kada su se tisuće Koreanaca odricale vlastite imovine. Što se tiče projekta, mislim da je odličan, s još bolje odrađenim pr-om, tako da mi je s te strane zanimljiv. Duhovit stil pisanja i dobre fotke 😀