Nikad mi se nije sviđao advent u Zagrebu
Od kad sam se zbog faksa preselila u Zagreb, nisam advent doživjela više od kuhanog vina ili punča na Trgu, a nije mi se ni to baš previše sviđalo. Ljudi se okupljaju na sajmovima po trgovima i parkovima, pijuckaju vino ili punč, jedu kobasice najgore kvalitete, a do ove godine na štandovima nisam primjećivala nešto jako lijepo što bi se moglo kupiti i većina robe je bila loše kineske kvalitete. A atmosfera… kao da je ni nema – božićnog duha je u tragovima.
Osim toga, uvijek su me živcirali gusto zbijeni štandovi i šatori. Nije li nakaradno postaviti šator odmah do kipa Petra Preradovića na Cvjetnom trgu ili, još gore, ukloniti Prizemljeno sunce kipara Ivana Kožarića pod izlikom da ide na čišćenje (Kožarić se nije složio s tim), a onda za par dana na isto mjesto postaviti još jedan štand?! Onda još i ogroman šator na Trgu bana Jelačića koji je već postao stalni inventar kao i kip bana ili Manduševac. To je čisto uzurpiranje javnog prostora… A meni je to sve uvijek bilo dosadno.
Advent u Zagrebu
Zato bih uvijek u ovo vrijeme otputovala u Beč, jedan od meni omiljenih gradova koji ima uistinu čarobne adventske sajmove s daleko boljom hranom i ručno izrađenim ukrasima iz raznih kućnih manufaktura (a nisu ni one krasno osvijetljene ulice, palače i bogati muzeji za baciti). No, ove godine spletom okolnosti ostajem u Zagrebu. I sad, kud ćemo, što ćemo – pa u Zagrebu se ništa ne događa!
Naravno, bila sam u krivu – bar što se tiče ove godine.
Fuliranje kod uspinjače!
Kad sam prvo čula za to, nad glavom mi je stajao veliki upitnik! Fuliranje – ma kakvo fuliranje, zar se ne kaže fOliranje? I to kod uspinjače u Tomićevoj ulici (koja mi je uvijek bila wow jer me podsjeća na one scene iz Vlaka u snijegu) – ma sigurno se radi o besplatnoj vožnji u vrijeme blagdana. A-ha! (: Zamislite moje razočaranje i iznenađenje kad sam shvatila da se ne radi konkretno o tome (iako se zbilja možete provozati besplatno – ZET časti)!
Fuliranje kod uspinjače mi je veoma kul! To je također sajam, ali drugačiji – zamišljeno je kao mini interaktivni muzej koji nas u ovo blagdansko vrijeme vraća u prošlost, točnije u tridesete godine 20. stoljeća kad se Zagreb počeo razvijati u moderni europski grad. Tih je godina otvoren Dolac, sagrađeni su Paromlin, Stara klaonica, a uvedena je i stabilna električna mreža za tramvaje.
Fuliranje u Tomićevoj ulici
Što ima na fuliranju?
Ne prodaju se stvari iz uvoza, već one naših dizajnera i proizvođača (Brokula&Ž, Mushroom, Aura, Ljupka…, a postoji i Hot Spot – štand MSU-a i Muzeja grada Zagreba na kojem možete kupiti ulaznice, razglednice s motivom Zagreba iz 30.-ih…), kuhaju se jela prema starim zagrebačkim receptima (iako ima i ‘modernijih’ jela poput Chuck Norris hot doga – što god to bilo), ne sviraju se tamburice i ne pjevaju popularni pjevači, nego mladi glazbenici s Akademije dočaravaju glazbu koja je karakteristična za te 30.-te (koje ja nisam zatekla, ali su se zato u pozadini čuli zvuci tridesetih).
Dio ponude: Brokula&Ž, Ljupka, Hot Spot (Muzejski kutak), Aura
Oduševila me ta atmosfera, iako mi je žao što nisam zatekla gospona Fulira – kuma ovogodišnjeg fuliranja (za njega ste sigurno čuli ako ste pogledali film Tko pjeva zlo ne misli ;), a i ovaj ga je put utjelovio Relja Bašić). Nisam vidjela ni da su prodavači u odijelima od tvida, s leptir mašnama i tregerima koji drže hlače iako sam na nekim portalima pročitala da su tako obučeni – možda zato jer je bilo prehladno, ali zato me oduševilo kako posjetitelje pozdravljaju sa Serbus i Küss die hand, milostiva i pomalo pričaju nekadašnjim zagrebačkim govorom.
Dio gastronomske ponude
Fuliranje pokazuje drugačiju sliku Zagreba i dokazuje da Advent u našem glavnom gradu ne mora biti dosadan kao i svake godine. Jeste li već fulirali ili to tek namjeravate? 🙂
Pričam ti priču 
