Bilo gdje da krenem
o tebi sanjam,
putevi me svi tebi vode,
čekam s nekom čeznjom
na svijetla tvoja
Sarajevo ljubavi moja
Tako je to ispjevao Kemal Monteno, a slično je započela i naša novogodišnja sarajevska avantura. Nikad nisam bila u Sarajevu, a otpratili su me hvalospjevi kako je grad “prekrasan”, ljudi “najsrdačniji”, a ćevapi “najfiniji”.
Tu i tamo o povijesti
Sarajevo, danas glavni grad Bosne i Hercegovine, nastao je dolaskom Turaka, 1462., kad je osvajač Isa-beg Ishaković dao sagraditi naselje na obali rijeke Miljacke. Izgrađena je prva džamija, poznata Careva džamija, most, dvor i javne ustanove. Naselje je nazvano Sarajevo, a ime je prvi put spomenuto u vakufnami Isa-bega Ishakovića – kako nam je naš vodič Adnan objasnio, radi se o pisanoj ispravi na arapskom jeziku kojom se nešto ostavlja u dobre svrhe.
Za povijest grada vrlo su važnu ulogu imala tri događaja. Prvi je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 1914. godine koji je bio povod Prvom svjetskom ratu. Danas se na mjestu atentata nalazi muzej posvećen upravo tom događaju, a u blizini je i Latinska ćuprija, most koji je povezivao dio grada u kojem je stanovalo katoličko stanovništvo (znano pod nazivom Latinluk od čega potječe ime mosta) s ostatkom Sarajeva. Zanimljivo je da je most nakon atentata preimenovan u ćupriju Gavrila Principa koji se tada slavio kao junak, a stari je naziv vraćen 1992. godine.
Latinska Ćuprija preko rijeke Miljacke, a u pozadini je muzej i mjesto atentata na Franju Ferdinanda
Druga važna godina jest 1984. kad su održane 16. Zimske olimpijske igre. U to je vrijeme Jugoslaviju potresala kriza, zimski sportovi Jugoslavenima nisu bili najzanimljiviji, a Sarajevo se negativno povezivalo s Prvim svjetskim ratom. Olimpijada je zato bila izvrsna prilika da se država svijetu predstavi u boljem svijetlu, i zaista, te su godine sve oči bile uprte u Sarajevo.
Treći događaj je rat 1992. godine. Sarajlijama je ostavio gorak okus – u 44 mjeseca opsade poginulo je preko 11 000 ljudi.
Europski Jeruzalem
Uz bogatu povijest, Sarajevo je poznato i po mnoštvu religijama. Jeste li znali da u krugu od 500 metara možete vidjeti džamiju, katoličku katedralu, pravoslavnu crkvu i sinagogu? Upravo mu je to priskrbilo drugo ime – europski Jeruzalem.
Osmanlije su islam donijeli u 15. stoljeću kad su i izgradili grad. Careva džamija je prva izgrađena džamija, a danas je sjedište islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Međutim, najpoznatija je Gazi Husrev-begova džamija koja je ujedno jedan od najvažnijih spomenika sakralne kulture na Balkanu te je prva džamija koja je počela koristiti električnu energiju.
Gazi Husrev-begova džamija
Najzanmljivije što smo čuli od vodiča Adnana meni je bilo o samim vjerskim običajima. Muslimani se mole pet puta dnevno. Prije molitve postoji ezan, odnosno poziv na molitvu, a poziva se preko razglasa na minaretima. Tada se prestaje s radom, no u praksi, zaposleni tih pet molitvi mogu obaviti i naknadno kako ne bi izostajali s posla.
U blizini Begove džamije nalazi se i Sahat kula. Sahat kule su karaktiristične za zapadani dio Osmanlijskog carstva te su neka vrsta islamskih zvonika. Sarajevska je sahat kula valjda jedina u svijetu koja vrijeme računa po lunarnom kalendaru, a po važnosti i autentičnosti uspoređuje se s londonskim Big Benom. Sat je napisan arapskim brojkama, a služi gluhim ljudima koji ne mogu čuti ezam.
Sarajevska Sahat kula
Židovi su također došli u 15. stoljeću, no do danas ih je ostalo tek petstotinjak. U tom su periodu iza sebe ostavili važno kulturno nasljeđe – knjigu hagadu i groblje. Sarajevska je hagada jedna od najljepših židovskih ilustriranih knjiga, a ispisana je na koži. Koliko je vrijedna govori činjenica da je Jugoslavija odbila ponudu Izraela da u zamjenu za hagadu izgradi željeznicu do Bara (Crna Gora) ili metro u Beogradu. Tu je još i poznato židovsko groblje koje se prostire na 13 000 m2 te je tako drugo po veličini u Europi, odmah nakon onog u Pragu.
Ćevapi, burek i kahva
Neizostavan dio posjeta Sarajevu svakako su ćevapi, burek i bosanska kava. Nisam neka ljubiteljica ćevapa, bar ovih naših “pločica” koje nazivamo ćevapima, no ovi sarajevski su nenadmašivi! Okus je naprosto božanstven, a bez luka i kajmaka ne ide. Od dvije koje sam posjetila (Vila Saraj i Petica), laički mogu reći da je Ferhatovićeva Petica bolja. Bolji ćevapi (iako luk nismo dobili nakon što smo tri puta tražili, no oprostit ću jer je bila ogromna gužva) i bolja atmosfera – a očito je i popularna jer smo morali čekati dok se ne oslobodi neki od stolova. Osim toga, oduševilo me povjerenje koje imaju prema gostima – platit ćete račun na blagajni, a prethodno vas nitko neće podsjetiti na to i kladim se da vas nitko neće zaustaviti ako poželite besramno išetati neplativši račun (nemojte pokušavati ;)).
Ferhatovićevi ćevapi
Burek je jednako odličan (i poznat) kao i ćevapi. U Hrvatskoj burekom nazivamo i onaj sa sirom, a postoji čak i burek s višnjama i jabukama što je skroz pogrešno! Jedini burek koji postoji jest burek s mesom, a ostalo su pite: sa sirom je to sirnica, od sira i špinata je zeljanica, dok je ovaj s višnjama i jabukama, čini se, nekakav hrvatski izum.
Nakon jela, ne smijete izostaviti bosansku kahvu (u svijetu poznatu tursku kavu) koja se kuha u džezvi, a ispija iz fildžana. Mi smo u njoj uživali u prekrasnoj Kući Sevdaha (preporučam).
Najbolje od svega: ljudi
Ipak, ono što najviše oduševljava su ljudi. Toliko ljubaznosti nisam doživjela na niti jednom putovanju. Gdje ćete doživjeti da vam se vlasnik kluba gdje želite dočekati Novu ispričava pola sata i objašnjava zašto vas ne može ubaciti na popis? A onda vas još i pozvati na piće na račun kuće? Svi su ljubazni gdje god da se okrenete, a uz to će uvijek nabaciti pokoju šalu.
Riječi moje obitelji, prijatelja i poznanika pokazale su se točnima, i zaista, nije bilo mjesta za razočaranje, pa čak ni onda kad je dijelu ekipe taksist izdao preveliki račun ili kad je navečer na Staru godinu u hotelu nestalo struje i tople vode. 🙂
A vi u svojoj sarajevskoj avanturi svakako posjetite:
- Baščaršiju, stari trgovački dio grada, te njegov bezistan ili brojne radnje gdje možete kupiti suvenire, džezve i fildžane, a ne zaboravite se napiti i vode sa Sebilja jer tko se te vode napije, sigurno se vraća u Sarajevo
Sve za kahvu 🙂
- ćevabdžinice (najpopularnije su Željo, Petica, Mrkva, Hodžić) i burekdžinice
- džamije (Gazi Husrev-begovu džamiju, Carevu džamiju)
- Latinsku ćupriju
- ulicu Ferhadiju gdje navečer možete izaći u neki od mnogih klubova i pubova, a ne zaboravite popiti i odlično Sarajevsko pivo
- Vrelo Bosne
Vrelo Bosne – izvor rijeke Bosne
Pričam ti priču 
