Tko su najveći kreativci godine?

21. prosinca navečer, a od petstote po redu apokalipse – ništa. Čini se da su se mnogi prevarili kad su odlučili povjerovati tumačenjima kalendara drevnih Maja, a ljudsku je glupost odlično iskoristio Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan.

Održan 3. Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan

Treće izdanje festivala održalo se jučer u simboličnih 21 sat i 12 minuta u prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u staroj Džamiji. To je najstariji nacionalni festival tržišnih komunikacija koji nagrađuje profesionalce iz komercijalnog i kreativnog sektora te studente, a od 2010. godine održava ga neprofitna udruga Kulturna ofenziva.

Tko su dobitnici?

Festival djeluje neovisno od interesnih skupila, oglašivača i agencija, a između čak 550 prijavljenih radova Veliki je žiri odabrao pobjednike u 13 kategorija: dizajner godine, copywriter,  fotograf, snimatelj, glumac, redatelj, web kreativac, kompozitor, ilustrator, animator, suradnik, mlada nada i kreativac godine.

Upravo su potonje dvije kategorije najvažnije. Mladom se nadom proglašava najbolji studentski rad, a ove su godine pobjednici Nikša Eršek, Pavao Kuharić, Filip Pomykalo za rad Ne Budi Tikva, vodič o najisplativijoj i najefikasnijoj kupovini na zagrebačkoj tržnici Dolac, dobili nagradu tvrke B1 plakati kao mali poticaj za svoj daljnji rad. Kreativci godine su Hrvoje Škurla i Daniel Vuković, tvorci poznatih Bonbonovih reklama Debil, Moron i Kreten, koji su ujedno proglašeni i copywrighterima godine za reklamu Moron.

Zanimljiva je i činjenica da su većinu nagrada dobili samostalni kreativci, kao i oni iz malih marketinških agencija. Osim njih, među dobitnicima su i glumica Judita Franković i redatelj Dalibor Matanić, a nagrade su uručivala brojna poznata lica poput Krešimira Dolenčića, Krešimira Macana i ravnateljice HDLU Gaella Gottwald.

Krešimir Dolenčić uručuje nagradu redatelju Daliboru Mataniću

Organizatori kreativci

Izvrsnim kreativcima pokazali su se i organizatori Sudnjeg dana. Osim pažljivog odabira datuma održavanja Festivala, za vizualni su identitet zadužili dizajn studio Šesnić&Turković koji su za tu priliku osmislili limitiranu verziju sardina u konzervi. Šarene su se konzerve ‘koje ne smijete otvarati prije Sudnjeg dana’ prodavale za 10 kuna.

Možda najkretivnije što su organizatori smislili jest šaljivi i ironični prikaz poteškoća s kojima se struka susreće – slabo se vrednuje intelektualni i kreativni rad.

Ante je profesor književnosti i turkologije koji povremeno radi kao copywrigter jer ne može pronaći posao u struci koji će mu pružiti dostojan život. Odlučuje na prekvalifikaciju pa postaje kebab majstor i otvara d’Antes kebab. Kaže da ga je okus kebaba podsjetio na pakao iz Danteove Božanstvene komedije.

Ta je priča puštena u javnost nekoliko dana prije održavanja Festivala, a Antu je utjelovio glumac Janko Popović Volarić. Janko je Antu tumačio i na dodjeli – zajedno je s kebab majstorom iz Istanbula pripremao najbolje kebabe u gradu. Nitko za vrijeme smak svijeta nije smio ostati gladan. 🙂

Glumica godine Judita Franković i kebab majstor Ante – Janko Popović Volarić

‘S poteškoćama se možemo nositi, s nepravdom NE!!!’

U Zagrebu, Splitu i Dubrovniku danas je održan miran prosvjed osoba s invaliditetom i njihovih roditelja. Na Markovom su trgu Vladi željeli poručiti s kakvim se problemima susreću, od nedostatka osigurane osnovne habilitacije (defektologa i logopeda), adekvatnih pomagala, asistenata u nastavi do oduzimanja invalidnine ukoliko dijete boravi u školi dulje od četiri sata.

Na prosvjedu se okupilo oko 100 ljudi

Jedan od najvećih problema jest smanjenje fizikalnih terapija s pet na dvije mjesečno što dodatno opterećuje kućni budžet pošto dijete ne smije ostati bez terapije. Uz to, udruge koje se bave pitanjima osoba s invaliditetom više nemaju sredstva za osnovne djelatnosti – država ih je ukinula. To znači da u manjim mjestima djeca više neće moći koristiti usluge terapeuta, logopeda i psihologa. Također, još uvijek nije regulirano pravo na osobnog asistenta iako je ono uvršteno u Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine.

Jedan od transparenata

Jedan od apsurdnijih problema jest oduzimanje djeci s poteškoćama u razvoju pola invalidnine ako u školi borave više od četiri sata. Roditelji poručuju kako njihova djeca nisu manje invalidna ako idu u školu niti imaju manja oštećena zdravlja i potrebna im je financijska podrška kako bi se socijalizirala. Smatraju da je osobna invalidnina pravo osobe te ni u kom slučaju ne bi smjela ovisiti o vremenu boravka u nekoj ustanovi.

Zahtijevaju i izmjenu Zakona o statusu djece i njihovih roditelja – traži se fleksibilniju dodjelu statusa roditelja skrbnika i izjednačavanje prava roditelja njegovatelja s pravima njegovatelja HRVI. Osim toga, “roditelji njegovatelji rade za 3,64 kuna po satu, provode kompletnu habilitaciju i medicinsku skrb, noćima i tjednima ne spavaju, nemaju mogućnost otići na godišnji odmor ili bolovanje,” poručuju Vladi i institucijama razočarani roditelji.

Imaju i problema s birokracijom. Jedna se majka potužila kako svake godine mora skupljati papire o djetetovoj invalidnosti:

 

Na prosvjed su se okupili spontano preko Facebook grupe koja broji preko dvije i pol tisuće članova sa sličnim problemima. Andrijana Žderić, jedna od organizatorica prosvjeda i majka dvoje autistične djece, izjavila je kako su se i invalidi, ali i roditelji djece sa poteškoćama umorili od toga da svatko pojedinačno ukazuje na propuste i probleme, pa su to odlučili učiniti zajedno, izlaskom na prosvjed u tri hrvatska grada.

“Ovo je jednostavno naša zajednička borba za prava koja su ukinuta onima kojima je najpotrebnije, a to su djeca s poteškoćama i osobe s invaliditetom,” dodala je Žderić. “Mislim da će i ovi u Vladi čuti poruku roditelja jer vrijeme prolazi, mi starimo, problemi se ne rješavaju. Dolaze nova djeca, novi problemi, novi roditelji, a nemaju rješenja.”

Sve što žele jest bolje sutra za svoju djecu, ista prava i iste prilike.

Radio Student ‘biciklira’

…ili kako je ekipa s Radio Studenta postala mobilna na ekološki održivi način?

Bez dlake na jeziku, s različitim emisijama iz alternativnijih glazbenih područja (nećete čuti narodnjake ili Justina Biebera osim ako se ne radi o dobroj zezanciji) te područja civilnog društva, tehnologije, kulture i ekologije, “radio koji nije za svakoga” uistinu je drugačija radijska postaja. Ekipa s petog kata Fakulteta političkih znanosti kroz svoj program već duže vrijeme promovira ekološki održive načine života i kulturu biciklizma u Hrvatskoj pa je tako u suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Danske nastao projekt Biciklom do informacija koji, osim brige za okoliš, nastoji terensku redakciju učiniti mobilnijom. Cilj im je biti i dobar primjer drugim medijima.

Kako je projekt nastao, ispričao mi je Hrvoje Magić, dečko koji je i osmislio ovaj genijalni projekt: “Na ideju za projekt sam došao zbog potrebe da nam terenska redakcija postane mobilnija, ali i kako bi i mi sami neke stvari za radio mogli obavljati brže, bolje, i naravno društveno angažirano.”

Hrvoje Magić, autor projekta

Osim toga, na ideju ga je nesvjesno potaknuo i niz akcija nevladine udruge Sindikat biciklista s kojima je Radio Student u jako dobrim odnosima, a među biciklistima i biciklisticama ima jako puno slušatelja i slušateljica. Tako je ovaj projekt i svojevrstan pritisak prema gradskim vlastima Zagreba da potiču kulturu biciklizma, rade nove biciklističke staze, osiguraju više prostora za parkiranje bicikala…

Kako je došlo do suradnje s Veleposlanstvom Kraljevine Danske?

Kraljevina Danska predsjedala je Europskom unijom od siječnja do srpnja 2012. godine. Jedan od njenih glavnih prioriteta bila je “Zelena Europa”, a Hrvoja i ostatak ekipe upravo je to, ali i zajedničko poimanje demokracije, uloge građana u njoj i političke kulture, potaknulo da im se obrate. Koliko su smatrali važnima njihove aktivnosti, govori i to da su nastojali prezentirati njihova razna događanja poput, primjerice, Danskog kotača, izložbe fotografija poznatog danskog fotografa, režisera i urbanog planera Mikaela Colvillea Andersena.

Tomislav Gugo, savjetnik za odnose s javnošću u Veleposlanstvu Kraljevine Danske u RH, smatra ovaj projekt vrhunskom inicijativom i baš zbog toga Veleposlanstvo ga je odlučilo podržati: “Važnost ovoga projekta je u potrebi za bržim i djelotvornijim prikupljanjem informacija, daljnjem usavršavanju mladih novinara te promicanju kako slobode kretanja tako i slobode izražavanja.”

Donirali su dva bicikla, opremu za bicikle te dva diktafona.

Hrvoje s biciklima, muškim Samsom i ženskim Kopenhagenom

O biciklima

Kultura biciklizma u Danskoj je izuzetno velika pa ih je ekipa s radija, u znak zahvalnosti, nazvala imenima Kopenhagen i Samso.

Imenom prema danskom glavnom gradu, Kopenhagenu, želi se na neki način dati primjer našem glavnom gradu Zagrebu da postane friendly prema biciklima te biciklistima i biciklisticama.

Samso je dobio ime po danskom otoku koji je poznat po korištenju obnovljivih izvora energije, ali i zato što je novinar HRT-a Dragan Nikolić za reportažu o tom danskom otoku dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva. Time se mladim novinarima i novinarkama Radija želi dati primjer kako tražiti društveno angažirane reportaže.

Vesela Lucija u potrazi za pričom

Društveno angažirani radio

Upravo je društvena angažiranost jedna od najvažnijih osobina Radio Studenta. On nije običan radio: volonterski je, služi prvenstveno za edukaciju, a od mladih se novinara i novinarki zahtjeva da proizvode sadržaje koji će biti u skladu s idejom radija kao neprofitnog i društvenog angažiranog. Kako kažu, Radio Student mora biti kritičan, a želi se i identificirati sa slušateljima i slušateljicama takvoga stava.

Projekt Biciklom do informacija upravo to odražava – dolazak do mjesta događaja bit će brži i ekološki osvješten, a kakve su njegove prednosti, ispričala je Lucija Živković, novinarka Radio Studenta: