Dvije, tri iz Zoološkog vrta

Jeste li posjetili zagrebački Zoološki vrt? Ja ga posjećujem svake godine jer je to jedino mjesto gdje mogu uživo vidjeti životinje koje gledam samo u dokumentarcima National Geographica ili Discoveryja i nikad mi nije dosadno. Uvijek postoji nešto novo za otkriti. Danas sam se s Kristinom, edukatoricom u Zoološkom vrtu, zaputila na Egzotičnu zimu, vikend program za djecu, a usput mi je odgovorila na nekoliko pitanja koja su me zanimala.

Kristina

Kako to da si počela raditi u Zoološkom vrtu?

U Zoološkom sam vrtu počela raditi sasvim slučajno, još dok sam bila studentica. Trebali su nekoga tko bi radio na projektu. Nakon toga sam počela raditi na mnogim drugim stvarima koji se tiču edukacije djece, ali i odraslih i eto, od tada je prošlo već 2 godine.

Što točno radiš? Hraniš li životinje?

Moj posao je na samom početku uključivao vođenje rođendanskih proslava, a potom sam se uključila u obrazovne programe u kojima sam vodila predavanja školskim grupama. Budući da Zoološki vrt organizira mnogobrojna događanja, spontano sam krenula i tim vodama. Danas uglavnom manje radim sa djecom, ali sam u timu organizacije i izvedbe tih događanja – imamo Divlje ljeto, Zoolimpijadu, Ekoakademiju, a novo je da vikendima zimi ide Egzotična zima gdje ovisno se ovisno o temi posjetitelji mogu upoznati sa životinjama. Ovaj je vikend posvećen zmijama.

A iako mnogi misle da hranim životinje i imam direktan doticaj s njima, to je ipak posao timaritelja, tako da jedine životinje koje pokazujemo djeci su dio edukacije i edukatori moraju znati kako postupati s njima.  Pokazujemo beskralješnjake, guštera i degue. Eto, nažalost, nemam tu mogućnost hraniti lavove 🙂 niti se igrati s njima :).

Djeca bojaju zmije na radionici u sklopu Egzotične zime

Kako je to raditi kao edukator?

Svi edukatori moraju proći kroz minimum provjere da bi mogli raditi ovaj posao. Budući da je glavnina posla orijentirana na one najmlađe, važno je znati kako im pristupiti, kako se spustiti na njihovu razinu, i na kraju krajeva kroz zabavu ih naučiti o životinjama te njegovati pozitivan stav o okolišu. Najčešća životinja koju pokazujemo je zmija i to honduraška mliječna koja svojim izgledom oponaša otrovnu koraljnu zmiju, stoga se mnogi na prvi pogled uplaše ove životinje (čak se odrasli više boje od onih najmlađih). Važno je da edukator u svojem poslu nema straha od njih.

Uh, zmije? Kako djeca reagiraju na njih?

Zanimljivo je da mnogi imaju neopravdan strah od zmija, svi misle da su zločeste i da namjerno napadaju ljude. Mnogi roditelji upravo taj strah usađuju djeci od malih nogu radi vlastitog, stoga nam je najveća nagrada kada uspijemo nagovoriti dijete da ju dotakne i kada shvate da nisu ljigave, hladne, već da su simpatične i posebne.

U simpatičnost i posebnost zmija uvjerila sam se i sama – prvi put u životu dotaknula sam jednu i preživjela (zmije su moj najveći strah)! Hvala Kristini na ohrabrenju 🙂

Imaš li najdražu/najzanimljiviju životinju?

Naš Zoološki vrt ima mnogo vrsta životinja, ali bih izdvojila nekoliko koje su meni zaista neobične. Primjerice, za cibetku palmašicu možemo reći da je najskuplji aparat za kavu. Ona jede zrna kave koje potom cijele prolaze njezinim probavnim traktom i izlaze izmetom van. Ljudi takva zrnca kupe i od njih rade najskuplju kavu na svijetu. Kod nas se naravno ovakav postupak ne provodi :). Drugi primjer je ptica balijski čvorak jedna je od najugroženijih vrsta na svijetu kojoj prijeti izumiranje radi ljudskog faktora, a uzgajanjem u zatočeništvu se pokušava njihov broj povećati kako bi se u pustila u prirodu i u konačnici povećao njihov broj. To je jedna od važnih uloga zooloških vrtova, zaštita životinja.

Kako životinje preživljavaju u ovim zimskim uvjetima?

Poznato je da neke životinje (poput medvjeda) spavaju zimski san budući da u tom hladnom periodu nema hrane stoga se mnogi začude kada u našem zoološkom vide ‘budnog’ medvjeda. Razlog tome je konstantno hranjenje kroz cijele godine, stoga nema potrebe da životinje prezimljuju. Također, životinje ovdje imaju dulji životni vijek nego u divljini jer su ovdje pod budnih okom veterinara i timaritelja.

Morski lavovi su navikli na zimu

Gradi se velika nastamba za lavove, no što je sa slonovima i žirafama? Sjećam se da ih je bilo kad sam bila mala.

U novinama su se vrtile informacije o mogućem dolasku žirafa i slonova. Nažalost, nisam dovoljno upućena da bih mogla to prokomentirati.

Na kraju, imaš li kakvih zanimljivih anegdota?

Ono što Šveđani imaju, a mi ne

Iako sam u Švedskoj bila prije par mjeseci, neprestano se zateknem u razmišljanju o različitostima iako je nemoguće i nefer uspoređivati dvije tako različite zemlje. Ipak, ponekad se ne mogu prestati čuditi kad vidim stabla na kojima je po nekoliko nalijepljenih plakata (srce mi plače) – u Švedskoj takvo što nisam vidjela. Isto je i s čistoćom ulica i fasadama. Ili kad vidim kako se naši dečki i muškarci oblače – u usporedbi sa Šveđanima, uglavnom su nemaštoviti. Uz to, ovo su neke od zanimljivosti koje sam primijetila:

Ne lijepe plakate ili oglase po drveću i rasvjetnim stupovima

To sam primijetila nakon što me je prijatelj zamolio da mu s ‘neke bandere ili drveta’ donesem plakat Brucea Sprinsteena (njegov je veliki fan). Potraga za tim je bila neuspješna. Sve što smo uspjeli naći bile su ostakljene oglasne ploče i informacije o koncertu na signalnim pločama na cestama (one ploče na kojima kod nas piše temperatura zraka i sl. – znate što mislim).

Svi govore engleski

Iako sam i ranije znala kako Skandinavci izvrsno pričaju engleski, veoma me začudilo (ali ugodno) kad su apsolutno svi koga smo pitali, razumjeli što pitamo i odgovorili nam vrlo tečno. Ima i jedna pričica koja će mi uvijek ostati u sjećanju. Naime, prijateljica i ja smo čekale otprilike tri sata da Bruce Springsteen izađe iz hotela i slučajno smo malo pogurale stariju gospođu. Krenulo je ispričavanje, a gospođa je započela razgovor s nama. Kud je bila jako simpatična, pričala je s nama na perfektnom engleskom. Isto nam se dogodilo u razgovoru s bilo kim drugim. A s gospođom smo se morale čak i uslikati. 🙂

Prijateljica s gospođom

Planska gradnja

Ondje nećete kupiti cigle i cement, pitati prijatelje da vam pomognu i početi graditi kuću. Kupit ćete već izgrađenu u nekoj od četvrti, a svaka će kuća u ulici biti ista – i iznutra i izvana. Također, kuće su jako skupe i kupuju ih oni koji imaju dobra primanja, dok siromašniji žive u stambenim zgradama.

Kuće u nizu su jednake

Odlična mreža javnog prijevoza

Nakon HŽ-ovog vlaka od Zagreba do Budimpešte, njihovi vlakovi su mi bili WOW! Klima koja radi (od koje mi je doduše bilo hladno, ali oni su navikli ljeti staviti klimu na otprilike 19°C i to im je ugodna temperatura), udobna prostrana sjedala, veliki stolovi na rasklapanje između sjedala, digitalni sat, vrata koja se otvaraju pokretom, vagoni na kat, wirelees (na plaćanje, ali je uključen u cijenu karte za 1. klasu) i utičnica kod svakog sjedala, kao i odlično uređeni toaleti i restoran. HŽ-om često putujem kući i nema ništa osim klime koja vrlo često ne radi, a međunarodni vlak Zagreb – Budimpešta ne želim ni komentirati – izaziva gorak okus u ustima. HŽ dobiva ocjenu 1, SJ 5+.

Muškarci jako prate modu

S obzirom da pratim modne blogove, među njima i skandinavske streetstyle, ovo sam očekivala i oduševilo me. Kod nas je prava rijetkost da dečki iskaču iz standardnih okvira majica – hlače – tenisice. U svakom slučaju, plus za Šveđane, čak i za onog s rozim bermudama i šarenim remenom (taj mi se jedini nije svidio).

Zanimljiva moda

Happy pride posvuda

Jeste li znali da je Švedska prva zemlja u svijetu koja je odbacila shvaćanje homoseksualnosti kao bolesti i jedna je od naj gay-friendly država u Europi? U praksi je zbilja tako. Gay parovi mogu slobodno hodati ulicom držeći se za ruke, sjediti na klupi zagrljeni, poljubiti se, a da to nitko ne smatra čudnim ili bolesnim, a o kamenovanju nema ni govora. Kad sam posjetila Švedsku, bio je mjesec Happy pridea – boje duge su bile posvuda. Sudeći prema današnjem stanju, Hrvatska to neće imati ni za sto godina.

Happy Pride u izlogu H&M-a

H&M izlog u pride bojama

I nešto slatko za kraj: Ljubav prema slatkišima

Slatkiši ili ‘goodies’, kako ih nazivaju, veoma su popularni. Može ih se naći na svakom koraku, jeftini su (10 kruna je 100 grama, što je između 8 i 9 kuna) i fini, a kad uđete u neku od velikih prodavaonica, oči vam ispadnu. Toliko slatkiša na jednom mjestu u životu nisam vidjela! 🙂

‘Goodies’