Sarajevo ljubavi moja

Bilo gdje da krenem
o tebi sanjam,
putevi me svi tebi vode,
čekam s nekom čeznjom
na svijetla tvoja
Sarajevo ljubavi moja

Tako je to ispjevao Kemal Monteno, a slično je započela i naša novogodišnja sarajevska avantura. Nikad nisam bila u Sarajevu, a otpratili su me hvalospjevi kako je grad “prekrasan”, ljudi “najsrdačniji”, a ćevapi “najfiniji”.

Tu i tamo o povijesti

Sarajevo, danas glavni grad Bosne i Hercegovine, nastao je dolaskom Turaka, 1462., kad je osvajač Isa-beg Ishaković dao sagraditi naselje na obali rijeke Miljacke. Izgrađena je prva džamija, poznata Careva džamija, most, dvor i javne ustanove. Naselje je nazvano Sarajevo, a ime je prvi put spomenuto u vakufnami Isa-bega Ishakovića – kako nam je naš vodič Adnan objasnio, radi se o pisanoj ispravi na arapskom jeziku kojom se nešto ostavlja u dobre svrhe.

Za povijest grada vrlo su važnu ulogu imala tri događaja. Prvi je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 1914. godine koji je bio povod Prvom svjetskom ratu. Danas se na mjestu atentata nalazi muzej posvećen upravo tom događaju, a u blizini je i Latinska ćuprija, most koji je povezivao dio grada u kojem je stanovalo katoličko stanovništvo (znano pod nazivom Latinluk od čega potječe ime mosta) s ostatkom Sarajeva. Zanimljivo je da je most nakon atentata preimenovan u ćupriju Gavrila Principa koji se tada slavio kao junak, a stari je naziv vraćen 1992. godine.

Latinska Ćuprija preko rijeke Miljacke, a u pozadini je muzej i mjesto atentata na Franju Ferdinanda

Druga važna godina jest 1984. kad su održane 16. Zimske olimpijske igre. U to je vrijeme Jugoslaviju potresala kriza, zimski sportovi Jugoslavenima nisu bili najzanimljiviji, a Sarajevo se negativno povezivalo s Prvim svjetskim ratom. Olimpijada je zato bila izvrsna prilika da se država svijetu predstavi u boljem svijetlu, i zaista, te su godine sve oči bile uprte u Sarajevo.

Treći događaj je rat 1992. godine. Sarajlijama je ostavio gorak okus – u 44 mjeseca opsade poginulo je preko 11 000 ljudi.

Europski Jeruzalem

Uz bogatu povijest, Sarajevo je poznato i po mnoštvu religijama. Jeste li znali da u krugu od 500 metara možete vidjeti džamiju, katoličku katedralu, pravoslavnu crkvu i sinagogu? Upravo mu je to  priskrbilo drugo ime – europski Jeruzalem.

Osmanlije su islam donijeli u 15. stoljeću kad su i izgradili grad. Careva džamija je prva izgrađena džamija, a danas je sjedište islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Međutim, najpoznatija je Gazi Husrev-begova džamija koja je ujedno jedan od najvažnijih spomenika sakralne kulture na Balkanu te je prva džamija koja je počela koristiti električnu energiju.

Gazi Husrev-begova džamija

Najzanmljivije što smo čuli od vodiča Adnana meni je bilo o samim vjerskim običajima. Muslimani se mole pet puta dnevno. Prije molitve postoji ezan, odnosno poziv na molitvu, a poziva se preko razglasa na minaretima. Tada se prestaje s radom, no u praksi, zaposleni tih pet molitvi mogu obaviti i naknadno kako ne bi izostajali s posla.

U blizini Begove džamije nalazi se i Sahat kula. Sahat kule su karaktiristične za zapadani dio Osmanlijskog carstva te su neka vrsta islamskih zvonika. Sarajevska je sahat kula valjda jedina u svijetu koja vrijeme računa po lunarnom kalendaru, a po važnosti i autentičnosti uspoređuje se s londonskim Big Benom. Sat je napisan arapskim brojkama, a služi gluhim ljudima koji ne mogu čuti ezam.

Sarajevska Sahat kula

Židovi su također došli u 15. stoljeću, no do danas ih je ostalo tek petstotinjak. U tom su periodu iza sebe ostavili važno kulturno nasljeđe – knjigu hagadu i groblje. Sarajevska je hagada jedna od najljepših  židovskih ilustriranih knjiga, a ispisana je na koži. Koliko je vrijedna govori činjenica da je Jugoslavija odbila ponudu Izraela da u zamjenu za hagadu izgradi željeznicu do Bara (Crna Gora) ili metro u Beogradu. Tu je još i poznato židovsko groblje koje se prostire na 13 000 m² te je tako drugo po veličini u Europi, odmah nakon onog u Pragu.

Ćevapi, burek i kahva

Neizostavan dio posjeta Sarajevu svakako su ćevapi, burek i bosanska kava. Nisam neka ljubiteljica ćevapa, bar ovih naših “pločica” koje nazivamo ćevapima, no ovi sarajevski su nenadmašivi! Okus je naprosto božanstven, a bez luka i kajmaka ne ide. Od dvije koje sam posjetila (Vila Saraj i Petica), laički mogu reći da je Ferhatovićeva Petica bolja. Bolji ćevapi (iako luk nismo dobili nakon što smo tri puta tražili, no oprostit ću jer je bila ogromna gužva) i bolja atmosfera – a očito je i popularna jer smo morali čekati dok se ne oslobodi neki od stolova. Osim toga, oduševilo me povjerenje koje imaju prema gostima – platit ćete račun na blagajni, a prethodno vas nitko neće podsjetiti na to i kladim se da vas nitko neće zaustaviti ako poželite besramno išetati neplativši račun (nemojte pokušavati ;)).

Ferhatovićevi ćevapi

Burek je jednako odličan (i poznat) kao i ćevapi. U Hrvatskoj burekom nazivamo i onaj sa sirom, a postoji čak i burek s višnjama i jabukama što je skroz pogrešno! Jedini burek koji postoji jest burek s mesom, a ostalo su pite: sa sirom je to sirnica, od sira i špinata je zeljanica, dok je ovaj s višnjama i jabukama, čini se, nekakav hrvatski izum.

Nakon jela, ne smijete izostaviti bosansku kahvu (u svijetu poznatu tursku kavu) koja se kuha u džezvi, a ispija iz fildžana. Mi smo u njoj uživali u prekrasnoj Kući Sevdaha (preporučam).

Najbolje od svega: ljudi

Ipak, ono što najviše oduševljava su ljudi. Toliko ljubaznosti nisam doživjela na niti jednom putovanju. Gdje ćete doživjeti da vam se vlasnik kluba gdje želite dočekati Novu ispričava pola sata i objašnjava zašto vas ne može ubaciti na popis? A onda vas još i pozvati na piće na račun kuće? Svi su ljubazni gdje god da se okrenete, a uz to će uvijek nabaciti pokoju šalu.

Riječi moje obitelji, prijatelja i poznanika pokazale su se točnima, i zaista, nije bilo mjesta za razočaranje, pa čak ni onda kad je dijelu ekipe taksist izdao preveliki račun ili kad je navečer na Staru godinu u hotelu nestalo struje i tople vode. 🙂

A vi u svojoj sarajevskoj avanturi svakako posjetite:

• Baščaršiju, stari trgovački dio grada, te njegov bezistan ili brojne radnje gdje možete kupiti suvenire, džezve i fildžane, a ne zaboravite se napiti i vode sa Sebilja jer tko se te vode napije, sigurno se vraća u Sarajevo

Sve za kahvu 🙂

• ćevabdžinice (najpopularnije su Željo, Petica, Mrkva, Hodžić) i burekdžinice
• džamije (Gazi Husrev-begovu džamiju, Carevu džamiju)
• Latinsku ćupriju
• ulicu Ferhadiju gdje navečer možete izaći u neki od mnogih klubova i pubova, a ne zaboravite popiti i odlično Sarajevsko pivo
• Vrelo Bosne

Vrelo Bosne – izvor rijeke Bosne

Tko su najveći kreativci godine?

21. prosinca navečer, a od petstote po redu apokalipse – ništa. Čini se da su se mnogi prevarili kad su odlučili povjerovati tumačenjima kalendara drevnih Maja, a ljudsku je glupost odlično iskoristio Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan.

Održan 3. Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan

Treće izdanje festivala održalo se jučer u simboličnih 21 sat i 12 minuta u prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u staroj Džamiji. To je najstariji nacionalni festival tržišnih komunikacija koji nagrađuje profesionalce iz komercijalnog i kreativnog sektora te studente, a od 2010. godine održava ga neprofitna udruga Kulturna ofenziva.

Tko su dobitnici?

Festival djeluje neovisno od interesnih skupila, oglašivača i agencija, a između čak 550 prijavljenih radova Veliki je žiri odabrao pobjednike u 13 kategorija: dizajner godine, copywriter,  fotograf, snimatelj, glumac, redatelj, web kreativac, kompozitor, ilustrator, animator, suradnik, mlada nada i kreativac godine.

Upravo su potonje dvije kategorije najvažnije. Mladom se nadom proglašava najbolji studentski rad, a ove su godine pobjednici Nikša Eršek, Pavao Kuharić, Filip Pomykalo za rad Ne Budi Tikva, vodič o najisplativijoj i najefikasnijoj kupovini na zagrebačkoj tržnici Dolac, dobili nagradu tvrke B1 plakati kao mali poticaj za svoj daljnji rad. Kreativci godine su Hrvoje Škurla i Daniel Vuković, tvorci poznatih Bonbonovih reklama Debil, Moron i Kreten, koji su ujedno proglašeni i copywrighterima godine za reklamu Moron.

Zanimljiva je i činjenica da su većinu nagrada dobili samostalni kreativci, kao i oni iz malih marketinških agencija. Osim njih, među dobitnicima su i glumica Judita Franković i redatelj Dalibor Matanić, a nagrade su uručivala brojna poznata lica poput Krešimira Dolenčića, Krešimira Macana i ravnateljice HDLU Gaella Gottwald.

Krešimir Dolenčić uručuje nagradu redatelju Daliboru Mataniću

Organizatori kreativci

Izvrsnim kreativcima pokazali su se i organizatori Sudnjeg dana. Osim pažljivog odabira datuma održavanja Festivala, za vizualni su identitet zadužili dizajn studio Šesnić&Turković koji su za tu priliku osmislili limitiranu verziju sardina u konzervi. Šarene su se konzerve ‘koje ne smijete otvarati prije Sudnjeg dana’ prodavale za 10 kuna.

Možda najkretivnije što su organizatori smislili jest šaljivi i ironični prikaz poteškoća s kojima se struka susreće – slabo se vrednuje intelektualni i kreativni rad.

Ante je profesor književnosti i turkologije koji povremeno radi kao copywrigter jer ne može pronaći posao u struci koji će mu pružiti dostojan život. Odlučuje na prekvalifikaciju pa postaje kebab majstor i otvara d’Antes kebab. Kaže da ga je okus kebaba podsjetio na pakao iz Danteove Božanstvene komedije.

Ta je priča puštena u javnost nekoliko dana prije održavanja Festivala, a Antu je utjelovio glumac Janko Popović Volarić. Janko je Antu tumačio i na dodjeli – zajedno je s kebab majstorom iz Istanbula pripremao najbolje kebabe u gradu. Nitko za vrijeme smak svijeta nije smio ostati gladan. 🙂

Glumica godine Judita Franković i kebab majstor Ante – Janko Popović Volarić

‘S poteškoćama se možemo nositi, s nepravdom NE!!!’

U Zagrebu, Splitu i Dubrovniku danas je održan miran prosvjed osoba s invaliditetom i njihovih roditelja. Na Markovom su trgu Vladi željeli poručiti s kakvim se problemima susreću, od nedostatka osigurane osnovne habilitacije (defektologa i logopeda), adekvatnih pomagala, asistenata u nastavi do oduzimanja invalidnine ukoliko dijete boravi u školi dulje od četiri sata.

Na prosvjedu se okupilo oko 100 ljudi

Jedan od najvećih problema jest smanjenje fizikalnih terapija s pet na dvije mjesečno što dodatno opterećuje kućni budžet pošto dijete ne smije ostati bez terapije. Uz to, udruge koje se bave pitanjima osoba s invaliditetom više nemaju sredstva za osnovne djelatnosti – država ih je ukinula. To znači da u manjim mjestima djeca više neće moći koristiti usluge terapeuta, logopeda i psihologa. Također, još uvijek nije regulirano pravo na osobnog asistenta iako je ono uvršteno u Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine.

Jedan od transparenata

Jedan od apsurdnijih problema jest oduzimanje djeci s poteškoćama u razvoju pola invalidnine ako u školi borave više od četiri sata. Roditelji poručuju kako njihova djeca nisu manje invalidna ako idu u školu niti imaju manja oštećena zdravlja i potrebna im je financijska podrška kako bi se socijalizirala. Smatraju da je osobna invalidnina pravo osobe te ni u kom slučaju ne bi smjela ovisiti o vremenu boravka u nekoj ustanovi.

Zahtijevaju i izmjenu Zakona o statusu djece i njihovih roditelja – traži se fleksibilniju dodjelu statusa roditelja skrbnika i izjednačavanje prava roditelja njegovatelja s pravima njegovatelja HRVI. Osim toga, “roditelji njegovatelji rade za 3,64 kuna po satu, provode kompletnu habilitaciju i medicinsku skrb, noćima i tjednima ne spavaju, nemaju mogućnost otići na godišnji odmor ili bolovanje,” poručuju Vladi i institucijama razočarani roditelji.

Imaju i problema s birokracijom. Jedna se majka potužila kako svake godine mora skupljati papire o djetetovoj invalidnosti:

 

Na prosvjed su se okupili spontano preko Facebook grupe koja broji preko dvije i pol tisuće članova sa sličnim problemima. Andrijana Žderić, jedna od organizatorica prosvjeda i majka dvoje autistične djece, izjavila je kako su se i invalidi, ali i roditelji djece sa poteškoćama umorili od toga da svatko pojedinačno ukazuje na propuste i probleme, pa su to odlučili učiniti zajedno, izlaskom na prosvjed u tri hrvatska grada.

“Ovo je jednostavno naša zajednička borba za prava koja su ukinuta onima kojima je najpotrebnije, a to su djeca s poteškoćama i osobe s invaliditetom,” dodala je Žderić. “Mislim da će i ovi u Vladi čuti poruku roditelja jer vrijeme prolazi, mi starimo, problemi se ne rješavaju. Dolaze nova djeca, novi problemi, novi roditelji, a nemaju rješenja.”

Sve što žele jest bolje sutra za svoju djecu, ista prava i iste prilike.