Dvije, tri iz Zoološkog vrta

Jeste li posjetili zagrebački Zoološki vrt? Ja ga posjećujem svake godine jer je to jedino mjesto gdje mogu uživo vidjeti životinje koje gledam samo u dokumentarcima National Geographica ili Discoveryja i nikad mi nije dosadno. Uvijek postoji nešto novo za otkriti. Danas sam se s Kristinom, edukatoricom u Zoološkom vrtu, zaputila na Egzotičnu zimu, vikend program za djecu, a usput mi je odgovorila na nekoliko pitanja koja su me zanimala.

Kristina

Kako to da si počela raditi u Zoološkom vrtu?

U Zoološkom sam vrtu počela raditi sasvim slučajno, još dok sam bila studentica. Trebali su nekoga tko bi radio na projektu. Nakon toga sam počela raditi na mnogim drugim stvarima koji se tiču edukacije djece, ali i odraslih i eto, od tada je prošlo već 2 godine.

Što točno radiš? Hraniš li životinje?

Moj posao je na samom početku uključivao vođenje rođendanskih proslava, a potom sam se uključila u obrazovne programe u kojima sam vodila predavanja školskim grupama. Budući da Zoološki vrt organizira mnogobrojna događanja, spontano sam krenula i tim vodama. Danas uglavnom manje radim sa djecom, ali sam u timu organizacije i izvedbe tih događanja – imamo Divlje ljeto, Zoolimpijadu, Ekoakademiju, a novo je da vikendima zimi ide Egzotična zima gdje ovisno se ovisno o temi posjetitelji mogu upoznati sa životinjama. Ovaj je vikend posvećen zmijama.

A iako mnogi misle da hranim životinje i imam direktan doticaj s njima, to je ipak posao timaritelja, tako da jedine životinje koje pokazujemo djeci su dio edukacije i edukatori moraju znati kako postupati s njima.  Pokazujemo beskralješnjake, guštera i degue. Eto, nažalost, nemam tu mogućnost hraniti lavove 🙂 niti se igrati s njima :).

Djeca bojaju zmije na radionici u sklopu Egzotične zime

Kako je to raditi kao edukator?

Svi edukatori moraju proći kroz minimum provjere da bi mogli raditi ovaj posao. Budući da je glavnina posla orijentirana na one najmlađe, važno je znati kako im pristupiti, kako se spustiti na njihovu razinu, i na kraju krajeva kroz zabavu ih naučiti o životinjama te njegovati pozitivan stav o okolišu. Najčešća životinja koju pokazujemo je zmija i to honduraška mliječna koja svojim izgledom oponaša otrovnu koraljnu zmiju, stoga se mnogi na prvi pogled uplaše ove životinje (čak se odrasli više boje od onih najmlađih). Važno je da edukator u svojem poslu nema straha od njih.

Uh, zmije? Kako djeca reagiraju na njih?

Zanimljivo je da mnogi imaju neopravdan strah od zmija, svi misle da su zločeste i da namjerno napadaju ljude. Mnogi roditelji upravo taj strah usađuju djeci od malih nogu radi vlastitog, stoga nam je najveća nagrada kada uspijemo nagovoriti dijete da ju dotakne i kada shvate da nisu ljigave, hladne, već da su simpatične i posebne.

U simpatičnost i posebnost zmija uvjerila sam se i sama – prvi put u životu dotaknula sam jednu i preživjela (zmije su moj najveći strah)! Hvala Kristini na ohrabrenju 🙂

Imaš li najdražu/najzanimljiviju životinju?

Naš Zoološki vrt ima mnogo vrsta životinja, ali bih izdvojila nekoliko koje su meni zaista neobične. Primjerice, za cibetku palmašicu možemo reći da je najskuplji aparat za kavu. Ona jede zrna kave koje potom cijele prolaze njezinim probavnim traktom i izlaze izmetom van. Ljudi takva zrnca kupe i od njih rade najskuplju kavu na svijetu. Kod nas se naravno ovakav postupak ne provodi :). Drugi primjer je ptica balijski čvorak jedna je od najugroženijih vrsta na svijetu kojoj prijeti izumiranje radi ljudskog faktora, a uzgajanjem u zatočeništvu se pokušava njihov broj povećati kako bi se u pustila u prirodu i u konačnici povećao njihov broj. To je jedna od važnih uloga zooloških vrtova, zaštita životinja.

Kako životinje preživljavaju u ovim zimskim uvjetima?

Poznato je da neke životinje (poput medvjeda) spavaju zimski san budući da u tom hladnom periodu nema hrane stoga se mnogi začude kada u našem zoološkom vide ‘budnog’ medvjeda. Razlog tome je konstantno hranjenje kroz cijele godine, stoga nema potrebe da životinje prezimljuju. Također, životinje ovdje imaju dulji životni vijek nego u divljini jer su ovdje pod budnih okom veterinara i timaritelja.

Morski lavovi su navikli na zimu

Gradi se velika nastamba za lavove, no što je sa slonovima i žirafama? Sjećam se da ih je bilo kad sam bila mala.

U novinama su se vrtile informacije o mogućem dolasku žirafa i slonova. Nažalost, nisam dovoljno upućena da bih mogla to prokomentirati.

Na kraju, imaš li kakvih zanimljivih anegdota?

Mumije u Arheološkom muzeju

Kad sam se prvi put susrela s egipatskom kulturom, tamo negdje u 5. razredu osnovne škole, najviše su me zanimale piramide i mumije. Dosta godina poslije, točnije 2011., prvi sam put u životu vidjela mumiju. Bilo je to u British Museum u Londonu, a posebno me oduševilo što je jedna od izloženih mumija bila Kleopatra!

Mumija Kleopatra i pripadajućim oslikanim sarkofagom

Kad sam prvi put čula za izložbu “Mumije: mit ili znanost” u Arheološkom muzeju, znala sam da ću ići, tim više što se izložba uz razne predmete, edukativne plakate i filmove (među njima i dokumentarni film o zagrebačkim mumijama) ima i 4 ljudske mumije i 5 životinjskih, kao i razni dijelove ljudskog tijela, što inače nije u stalnom postavu muzeja.

O mumijama

Mumija je sasušeno ljudsko ili životinjsko tijelo obrađeno i konzervirano postupkom koji nazivamo ‘mumificiranje’. Egipćani su svoje mrtve mumificiranju tijekom tri tisuće godina trajanja njihove civilizacije. Bio je to obredni postupak kojim je mrtvoj osobi omogućen vječni život u nevidljivom svijetu Duatu. Oni su na taj način duši mrtvoga omogućavali vječni život u nevidljivom svijetu.

Mumija nepoznatog muškarca koja datira između 800. i 840. godine prije Krista, u vrijeme kad je mumificiranje doseglo svoj vrhunac što se vidi prema načinu mumificiranja i organa koji su nakon tog procesa vraćeni u tijelo

U početku se proces mumificiranja vršio samo na faraonima. Vjeruje se da je prvi od njih bio mitski faraon Oziris koji je pobijedio smrt nakon što mu je zli bog Set raskomadao tijelo. Egipćani su željeli sačuvati onoga koji je pobijedio smrt.

Kasnije je mumificiranje dopušteno svim ljudima, osim onima koji su osuđeni na dugu smrt ili su bili lišeni života poslije smrti.

Proces mumificiranja

Egipćani su vjerovali u zagrobni život. Od tud i potječe proces mumificiranja. Kad bi osoba umrla, organi bi joj se vadili s lijeve strane jer se vjerovalo da je ta strana povezana s istokom, sa svim bolestima i svim lošim. Zanimljivo je da se mozak vadio kroz nos (na što je jedno dijete vodiča pitalo  čemu to, “pa ne ide na modnu reviju” :)). Organi su odlagani u kanopske vaze te su također mumificirani zbog vjerovanja da su prepreka zagrobnom životu, ali svejedno trebaju ostati uz pokojnika. Nakon tog procesa tijelo bi se sušilo 30 do 40 dana, a potom punilo piljevinom ili pijeskom.

Kanopske vaze

Korištene su i broje tekućine i kemikalije: voda, alkohol, natron, tamjan,  cimet, smola, ulja i masti. Cimet i tamjan su služili za sprečavanje neugodnih miris, dok se uljima polijevalo kako bi se konačno konzerviralo. Tijelo je zamatano u lanene trake.

Neke su mumije imale i amulete, predmete koji su se za života nosili u sklopu nakita, a služili su kao zaštita mumije. Najčešći su amuleti skarabeji, kukci koji pred sobom kotrljaju kuglicu izmeta iz kojeg su rođeni. Egipćani su tu kuglicu poistovjećivali sa Suncem, ‘vatrenom kuglom’ koja u sebi nosi zametak svega živoga. Skarabeji su tako postali jednim od najpoznatijih simbola drevnog Egipta.

Skarebeji

Mumije kraljevskog podrijetla zamatene su s dlanovima položenima na prsima, a običnim su ljudima ruke bile na abdomenu ili spuštene uz tijelo.

Životinjske mumije

Uz četiri ljudske mumije izloženo je i pet životinjskih. Tradicija mumificiranja životinja bila je rasprostranjena jednako kao i tradicija mumificiranja ljudi, no započela je kasnije što zbog skupoće mumificiranje, što zbog kasnijeg razvijanja kultova životinja. Osnovni razlog mumificiranje upravo je kult božanstva.

Ponekad su mumificirane kao žrtva bogu, no češće su poistovjećene s egipatskim bogovima. Egipatska je mitologija povezana s kultom štovanja životinja pa su i njihovi bogovi ili poluljudi-poluživotinje ili životinje. Tako je bog Tot ibis, božica Bastet mačka, Anubis je pas ili šakal… Tim je životinjama pridavana važnost i u stvarnom životu.

Upravo ova izložba ima mumiju ptice ibis, mačke, krokodila…

Mumija mačke

Zanimljiva izložba

Iako sam oduvijek opčinjena mumijama i egipatskom kulturom, nepristrano mogu reći kako je ova izložba vrijedna posjeta. I ne samo izložba – cijeli muzej. Ulaznica je jedinstvena za cijeli muzej pa odrasli za 20 kuna, a djeca, studenti i umirovljenici za 10 mogu vidjeti i stalni postav muzeja koji obuhvaća prapovijesnu, egipatsku, grčku i rimsku zbirku.

Još vam predlažem da idete subotom jer od 15h kreće besplatna (a zanimljiva i edukativna) tura  koju vode studenti muzeologije.

Tko su najveći kreativci godine?

21. prosinca navečer, a od petstote po redu apokalipse – ništa. Čini se da su se mnogi prevarili kad su odlučili povjerovati tumačenjima kalendara drevnih Maja, a ljudsku je glupost odlično iskoristio Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan.

Održan 3. Nezavisni festival kreativnih komunikacija Sudnji dan

Treće izdanje festivala održalo se jučer u simboličnih 21 sat i 12 minuta u prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u staroj Džamiji. To je najstariji nacionalni festival tržišnih komunikacija koji nagrađuje profesionalce iz komercijalnog i kreativnog sektora te studente, a od 2010. godine održava ga neprofitna udruga Kulturna ofenziva.

Tko su dobitnici?

Festival djeluje neovisno od interesnih skupila, oglašivača i agencija, a između čak 550 prijavljenih radova Veliki je žiri odabrao pobjednike u 13 kategorija: dizajner godine, copywriter,  fotograf, snimatelj, glumac, redatelj, web kreativac, kompozitor, ilustrator, animator, suradnik, mlada nada i kreativac godine.

Upravo su potonje dvije kategorije najvažnije. Mladom se nadom proglašava najbolji studentski rad, a ove su godine pobjednici Nikša Eršek, Pavao Kuharić, Filip Pomykalo za rad Ne Budi Tikvavodič o najisplativijoj i najefikasnijoj kupovini na zagrebačkoj tržnici Dolac, dobili nagradu tvrke B1 plakati kao mali poticaj za svoj daljnji rad. Kreativci godine su Hrvoje Škurla i Daniel Vuković, tvorci poznatih Bonbonovih reklama Debil, Moron i Kreten, koji su ujedno proglašeni i copywrighterima godine za reklamu Moron.

Zanimljiva je i činjenica da su većinu nagrada dobili samostalni kreativci, kao i oni iz malih marketinških agencija. Osim njih, među dobitnicima su i glumica Judita Franković i redatelj Dalibor Matanić, a nagrade su uručivala brojna poznata lica poput Krešimira DolenčićaKrešimira Macana i ravnateljice HDLU Gaella Gottwald.

Krešimir Dolenčić uručuje nagradu redatelju Daliboru Mataniću

Organizatori kreativci

Izvrsnim kreativcima pokazali su se i organizatori Sudnjeg dana. Osim pažljivog odabira datuma održavanja Festivala, za vizualni su identitet zadužili dizajn studio Šesnić&Turković koji su za tu priliku osmislili limitiranu verziju sardina u konzervi. Šarene su se konzerve ‘koje ne smijete otvarati prije Sudnjeg dana’ prodavale za 10 kuna.

Možda najkretivnije što su organizatori smislili jest šaljivi i ironični prikaz poteškoća s kojima se struka susreće – slabo se vrednuje intelektualni i kreativni rad.

Ante je profesor književnosti i turkologije koji povremeno radi kao copywrigter jer ne može pronaći posao u struci koji će mu pružiti dostojan život. Odlučuje na prekvalifikaciju pa postaje kebab majstor i otvara d’Antes kebab. Kaže da ga je okus kebaba podsjetio na pakao iz Danteove Božanstvene komedije.

Ta je priča puštena u javnost nekoliko dana prije održavanja Festivala, a Antu je utjelovio glumac Janko Popović Volarić. Janko je Antu tumačio i na dodjeli – zajedno je s kebab majstorom iz Istanbula pripremao najbolje kebabe u gradu. Nitko za vrijeme smak svijeta nije smio ostati gladan. 🙂

Glumica godine Judita Franković i kebab majstor Ante – Janko Popović Volarić