Budući brucoši i brucošice i ove su godine imali priliku saznati sve o fakultetima koji ih zanimaju. Smotra Sveučilišta u Zagrebu održala se po 17. put. Od ukupno 70 izlagača uz zagrebačke su se fakultete, akademije, veleučilišta i privatne visoke škole predstavili i Sveuličište iz Dubrovnika, Rijeke, Osijeka i Pule.
Na štandu FPZG-a studentice Ilda i Daria te asistentica Dina Vozab
Moj ‘prvi put’
Sjećam se svog prvog odlaska na Smotru. Bilo mi je pomalo neugodno ispitivati o fakultetima jer ‘oni’ su bili ‘veliki’ i ‘kul’ (pa ipak idu na ‘faks’), neki od njih su i profesori (wow) i što njih briga za male srednjoškolce kao što sam ja bila. Pogotovo sam taj dojam dobila na svom sadašnjem FPZG-u gdje su mi brošuru (ružni svjetložuti papir s jaaako puno gusto masno tiskanih informacija) samo gurnuli u ruke i gledali kroz mene, kao da me nema. Takvo ignoriranje me odbilo od ikakvog postavljanja pitanja.
Četiri godine poslije
Od tada su prošle četiri godine, a ja sam ove godine dobila priliku i sama predstavljati svoj Fakultet. Prisjećajući se onog iskustva, baš me veselilo što ću moći srednjoškolcima i srednjoškolkama pričati kako je studirati na FPZG-u.
A onda sam se razočarala i shvatila u čemu je bio problem. Ne u nama studentima koji smo predstavljali faks, nego u FPZG-u i mišljenje o Smotri.
Nema se ‘para’ ili u prijevodu – brošure su loše
Kad sam tog 15. došla rano ujutro, nismo imali ništa osim tri stola, kompjutera i plakate za Radio Student (koji se u sklopu FPZG-a predstavljao već 16. put) i knjige naših fakultetskih profesora. Meni veliki upitnik nad glavom – Televizija Student se predstavlja po prvi put ikada (krenula je s emitiranjem 6. studenog), a još uvijek nam nisu dali novce da printamo plakate s logom! No dobro, mislim si, bar imamo brošure i stickere, a stiže nam i veliki televizor.
Daria i Ilda s brošurama Televizije Student
Kad je prodekanica donijela televizor, opet šok, ali ovaj put smješni i pozitivni. Iz TV studija su nam, umjesto CD-a s promo spotovima, zabunom poslali disko ovce – tako je glavni urednik TVS-a Igor Mirković nazvao ovce s Veterinarskog fakulteta koje su oni radi lakšeg raspoznavanja označili rozom bojom.
Disko ovce
Stvar s televizorom je bila ubrzo riješena, brošure TVS-a postavljene, donijeli smo i nacrtani logo ( Radio, koji je puštao glazbu za cijelu smotru, bio je u pogonu, a još je trebalo izvaditi bombone (nekoliko kilograma Kiki bombona) i brošure o FPZG-u i upisima. Umalo me srčani ‘strefio’ kad sam vidjela one iste svjetložute papire (plus roze i plave), jednako masno otisnute, s naguranim informacijama, samo ovaj put malo izmijenjenima zbog državne mature.
U kojem grmu leži zec?
Međutim, ovaj estetski dio može se uvijek poboljšati, ali ono na što nitko od nas ne može utjecati jest nezainteresiranost onih s većim titulama od nas. Ne postoji li Smotra baš zato da budući brucoši i brucošice iz prve ruke čuju o fakultetu koji ih zanima, iskustva i neka dublja pitanja (poput “Kakvo je stvarno stanje sa zaposlenjem nakon ovog fakulteta?” što je bilo vrlo često pitanje) koja ne mogu pronaći na web stranici?
Upravo zato mi se razmišljanje da ‘imamo navalu svake godine pa se ne moramo truditi’ ili još bolje, ‘najradije ne bismo ni imali ovaj štand’ čini pogrešno. To nezainteresirano i ignorantsko odgovaranje da ‘imaš sve na webu faksa’ jednostavno nije lijepo, ne kad vas ispituje zbunjeni srednjoškolac ili srednjoškolka pred kojim stoji važna odluka koja će utjecati na daljnji život.
Naravno, takve odgovore i pokazivanje očite nezainteresiranosti nisu davali svi profesori, a bilo je i nas studenata pa buduće kolegice i kolege ipak nisu ostali zakinuti.
Daria odgovara na pitanja
Bit će bolje
Nije problem toliko u tim ružnim brošurama, ponekim neljubaznim profesorima i nedostatku novaca, već u samom razmišljanju ‘da nama smotra ne treba jer imamo navalu svake godine’. Navalu ima i Filozofski, FER ili Učiteljski pa su se svejedno potrudili i predstavili onako kako najbolje znaju (Učiteljski je, primjerice, dobio nagradu za najbolje uređen štand). Kad bi nezainteresiranost bila manja, više bi se potrudilo i oko estetskog izgleda.
U tom kontekstu, uopće me ne čudi što nas mnogi ne shvaćaju ozbiljno, ali to su već neke druge i dublje teme. Vidimo se iduće godine u, nadam se, boljem i ljepšem svjetlu – nas par već je dalo časnu riječ da ćemo, ako treba, o svom trošku poboljšati brošure, kad već ne možemo utjecati na ‘sve informacije imate na webu’. 🙂
Pričam ti priču 
I ja sam bila jako razočarana promidžbenim materijalima kojih zapravo nije ni bilo. Pogotovo kad sam prošla Smotrom i vidjela koliko se puno atraktivniji, ozbiljniji i cijenjeniji fakulteti trude predstaviti u najboljem svjetlu budućim brucošima. Bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da smo imali najlošiji štand na Smotri. Uspjeli smo donekle popraviti dojam predstavaljanjem Televizije i Radija Student. Stav nekih naših profesora da ne bismo trebali uopće predstavaljati fax na smotri kad ionako imamo navalu, neću ni komentirati. Ako oni ne shvaćaju čemu Smotra služi, onda je sve ostalo suvišno. Iduće godine ćemo to napraviti puno bolje i krenuti u akciju puno ranije, jer znamo što nas u protivnom čeka. Neće ni FPZG vječno imati navalu, pogotovo s obzirom na broj politologa i novinara na burzi. Uostalom, pronalazak posla je bilo jedno od najčešćih pitanja koja su nas srednjokolci pitali. Nisu ni oni više toliko naivni. Idu tamo gdje ih donekle čeka siguran posao nakon faxa, iako je i to sve relativno. Primjera radi, na splitskom FESB-u se u zadnje 3 godine naglo povećao broj studentica, a s druge strane, broj istih smanjio na ekonomiji. Komentar jednog FESB-ovca: “Vide cure gdje je lova” 😀
Brošure su stvarno kriminalne. Sjećam se svoje prve Smotre, kada sam uplašeno hodao tim šatorom i na štandu našeg faksa pokupio tu očajnu brošuru! Izgleda kao da su isprintali nekakav službeni dokument i to dijele ljudima na sastanku. Jako mi je žao što Televizija Student nije imala nikakav plakat koji bi nas predstavljao, a i bilo bi bolje da je TVS imao svoj štand. Ovako puno ljudi uopće nije bilo briga za televiziju ili radio već su se raspitivali o upisu na faks. Nezainteresiranost pojedinih naših profesora za smotru je stvarno sramotna. Umjesto da fakultet poradi na svojoj promociji, ovako sigurno nećemo privući nove ljude. Moram reći da je mnoge buduće brucoše iznenadila činjenica da novinara i politologa ima tako puno na burzi, a neki su čak rekli da razmišljaju o odustajanju zbog toga. Mislim da bi se naš faks konačno trebao trgnuti i prestati živjeti na staroj slavi.